„Tradicionalna podravska kuhinja; okusi, običaji i kulturna baština”

„Tradicionalna podravska kuhinja; okusi, običaji i kulturna baština”

Povodom Tjedna cjeloživotnog učenja ugostili smo gospođu Mariju Mesarić, etnologinju i muzejsku savjetnicu, koja je 6. listopada 2026. godine održala zanimljivo i poučno predavanje na temu „Tradicionalna podravska kuhinja; okusi, običaji i kulturna baština”. Ova aktivnost provedena je u partnerstvu s Muzejom grada Koprivnice, a donijela je prikaz tradicionalne podravske prehrane, starinskih receptura i običaja koji čine dio naše kulinarske baštine.

Kroz stručno vodstvo i prezentaciju arhivske građe te povijesnih prikaza gospođa Marija predstavila je izgled prosječne seljačke kuhinje i tradicionalne peći na kojoj su nekadašnje domaćice pripremale obroke. Predavanje je ubrzo preraslo u interaktivni razgovor u kojem su korisnici našeg Doma i drugi sudionici odgovarali na poticajna pitanja predavačice, prisjetili se mirisa i okusa djetinjstva, razgovarali o domaćim namirnicama, načinu pripreme hrane te po čemu su se razlikovali obroci odraslih, djece i težačkih radnika. Gospođa Mesarić donijela je nekoliko uzoraka žitarica koji su potaknuli priče o starim načinima čuvanja uroda te raspravu o tome koliko su se okusi promijenili kroz vrijeme. Poseban naglasak stavljen je na bogatstvo nematerijalne kulturne baštine našeg kraja. Sudionici su se prisjetili starih, pomalo zaboravljenih recepata te razgovarali o autohtonim podravskim specijalitetima. Što su šćipanci, a što mudlini, kako se pripremaju požiraki, bregovska pita i pogača z oreji, jesu li podravske prge autohtono jelo, kako su pripremali mazanice, dizane kolače, zlevanke.. Razgovaralo se o tradicionalnim mesnim jelima poput kotlovine, razlici između čurki i bijelih čurki, kako se pripremala hladnetina, koliko su se često i na koji način na jelovniku nalazili riba, puževi i gljive. Govorilo se i o tome koja su jela specifična i trajno zaštićena kao podravsko kulturno dobro.

Svi smo se složili oko toga da je stare recepte nužno prikupiti, zapisati i sačuvati kako bi se zauvijek otrgnuli od zaborava.

Zahvaljujemo gospođi Mariji Mesarić na zaniljivom predavanju, stručnom vodstvu i sjećanju na prošlost. Ovo druženje je potvrdilo važnost međugeneracijskog dijaloga, aktivnog sudjelovanja i očuvanja identiteta našeg zavičaja te ostalo kao podsjetnik na to da kulinarska baština živi sve dok o njoj s ljubavlju govorimo i dijelimo je s drugima.